Turizam - otoci - Čiovo

 
 


 
 

Otoci
- Brač
- Brijuni
- Cres i Lošinj
- Čiovo
- Dugi otok
- Hvar
- Ist
- Korčula
- Kornati
- Krk
- Lastovo
- Mljet
- Murter
- Pag
- Pašman
- Rab
- Šolta
- Ugljan
- Vis

Regije

Gradovi

Izleti

Plan i prijedlog putovanja

Turističke destinacije

Homepage

 
 

 


 
 


Čiovo

Otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; 28,8 km2 (dug 15,3 km, širok do 3,5 km); 6071 stan. Najviši vrh Rudine (218 m). Od kopna na istoku (rt Marjan) Čiovo je udaljeno oko 2 km; na sjeverozapadu je s kopnom spojeno pokretnim mostom (u Trogiru). Svojim položajem otok Čiovo zatvara Kaštelanski zaljev. Godišnje oko 900 mm oborina. Južna strana otoka izložena je jugu, ali je zaštićena od bure, a na sjevernoj je obali obratno. Površin-skih tokova nema, bočata voda javlja se u Slatinama, Saldunu i kod Svetoga Križa. Ima nekoliko spilja, a znatnije su Bilosaj i Aničina jama. Vegetacija je mediteranska. Na otoku je rasprostranjena makija (česvina, mirta, pelin, smrča i dr.), napose između Okruga Gornjeg i Donjeg. Na sjevernoj strani otoka zasađene su šume borova i čempresa (osobito na putu iz Trogira u Arbaniju). Uspijevaju masline, smokve, bademi, vinova loza te agrumi. Na otoku su naselja (dio Trogira), Arbanija, Žedno, Okrug Gornji, Okrug Donji te zaseoci Slatine i Prizidnica. Na zapadnoj strani otoka su pješčane i šljunčane plaže, najprostranije u zaljevu Saldun. Manje uvale su Duga, Tatinja i Movarštica. Uz jugozapadnu obalu ima više otočića (Sveta Fumija, Kraljevac, Galerija i dr.); uz njihove obale ima pogodnih mjesta za podvodni ribolov. Na istočnoj strani otoka manje su plaže oko Slatina i Supetarske uvale.

Romanski naziv otoka (Bua, Boa, Bavo, Bubus) vjerojatno je ilirskog podrijetla. Slavenski naziv Čiovo dovodi se u vezu s nazivom istočnoga rta otoka Caput Jovis. U srednjem vijeku na Čiovu postoji niz sela, pustinjačkih stanova i leprozorija. Kod Slatina, u uvali Supetar, otkriveni su tragovi predromaničke crkve sv. Petra. U Žednom je očuvana srednjovjekovna crkva sv. Mavra. U mjestu Čiovu je predromanička crkva Gospe pokraj mora. Od XV. st. povećava se stanovništvo Čiova doseljavanjem izbjeglica koji bježe pred Turcima, a istodobno se na Čiovu protegnulo i trogirsko predgrađe.

Crkvu i dominikanski samostan sv. Križa (5 km od Trogira) grade u XV. st. majstori Ivan Drakanović i Nikola Mladinov. Samostan ima lijep klaustar; očuvan je polikromni svod blagovaonice, slike Matije Pončuna i dr. U franjevačkom samostanu sv. Antuna čuvaju se slika Palme ml. i skulptura sv. Magdalene Ivana Duknovića. Uz morsku obalu je crkva sv. Jere. Na istočnom dijelu otoka je pustinjačka crkva Gospa od Prizidnice; oslikano gotičko raspelo i bizantska ikona danas su u župnoj crkvi u Slatinama. Uz jugozapadnu stranu Čiova pruža se otočić Fumija na kojemu su ostaci kasnoantičke ili ranosrednjovjekovne crkvice sv. Fumije i gospodarskih zgrada trogirskih benediktinaca.

Otok je zapravo produžetak Trogira, na koji se naslanja, ali i svojevrsni lukobran za Kaštelanski zaljev. Uz pogodnosti za ugodan odmor i kupanje, Čiovo ima i zanimljive povijesne spomenike. U obližnjim gradovima, Trogiru i Splitu, nude se dodatni atraktivni turistički sadržaji.

Smještaj je moguć u Arbaniji, Donjem i Gornjem Okrugu, Čiovu, Slatinama (kuće za odmor).


Preporučujemo: