Turizam - otoci - Korčula

 
 


 
 

Otoci
- Brač
- Brijuni
- Cres i Lošinj
- Čiovo
- Dugi otok
- Hvar
- Ist
- Korčula
- Kornati
- Krk
- Lastovo
- Mljet
- Murter
- Pag
- Pašman
- Rab
- Šolta
- Ugljan
- Vis

Regije

Gradovi

Izleti

Plan i prijedlog putovanja

Turističke destinacije

Homepage

 
 

 


 
 


Otok KorčulaKorčula

Grad i luka na sjeveroistočnoj obali istoimenog otoka, na poluotočiću koji je uskom prevlakom spojen s otokom; 3232 stan. Okolno obalno područje je pod borovom šumom. Istočno od luke je mala skupina otočića. Klima je blaga; srednja temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u srpnju 26,9 °C; otok je poznat po velikoj insolaciji. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada, ribarstvo, brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam. Regionalnom prometnicom povezana sa svim naseljima na otoku. Luka se sastoji od zapadnoga i istočnoga lučkog dijela. Marina Korčula nalazi se u uvali na istočnoj strani grada. Trajektom je povezana s kopnom (Korčula-Orebić).

Od pristana uz otvorenu ložu iz 1584. vodi neobarokno stubište (1907.) u stari dio grada. Usred trga je katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su samo apside triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu. Među prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri gradnji su sudjelovali Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća Marko Andrijić (lanterna zvonika). God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su korska sjedala (Vicko Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navještenja (klesao 1486.-90. Marko Andrijić), oltarna slika Sv. Marko sa sv. Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.), reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navještenje (s obilježjima Tintorettova načina). U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih svetačkih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić (oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietŕ (Ivan Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je brodu crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije.

Nasuprot katedrali je napuštena palača Arneri, građena u stilu kićene gotike, s lijepim renesansnim dvorištem. Do nje je renesansna palača Gabrielis (XVI. st.) u kojoj je 1957. otvoren Gradski muzej s eksponatima vezanim uz korčulansku brodogradnju, brodarstvo i kameno klesarstvo s galerijom korčulanskih umjetnika. Uz katedralu bivša je biskupska palača (Korčula je sjedište biskupije 1300.-1828.), građena u prijelaznom stilu iz renesanse u barok (XVII. st.), s bogatom Opatskom riznicom, osnovanom 1954., liturgijsko posuđe i ruho (poliptih Blaža Jurjeva Trogiranina iz 1431.). Na malom trgu stoji gradska vijećnica (prizemlje s arkadama iz 1525., kat dograđen 1866.), na koju se naslanja kapela Gospe od Ploča, podignuta 1531. na spomen bitke Aragonaca i Venecijanaca pred Korčulom 1483. U njoj su slika Majke Božje sa zlatnim pokrovom iz 1722. i dva venecijanska topa. Kula Mali revelin dobila je svoj sadašnji oblik 1499. Pred vijećnicom je stup, postavljen 1569., a nasuprot njoj crkva sv. Mihovila (spomen od 1408.; obnova 1615.) s renesansnom propovjedaonicom; slika na baroknu mramornom oltaru djelo je Domenica Maggiota.

Iz starog dijela grada Korčule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin, monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde počinje put po nekadašnjem gradskom zidu. Idući tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s početka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713. Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina (1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika domaće škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.). Na sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz rub pristana, kula Barbarigo.

Zapadni obalni put uz dražicu vodi do dominikanskoga samostana s dvobrodnom crkvom sv. Nikole; stariji brod, završen oko 1505. a dograđeni 1665. U desnom je brodu oltarna pala Mučenje sv. Petra mučenika (stara kopija Tizianove slike), a u novom brodu barokni oltar sv. Nikole (1629.). Samostan posjeduje zbirku umjetnina. U blizini, na rtu Sveti Nikola, smješten je 1968. u malenu ljetnikovcu Memorijalni muzej Maksimilijana Vanke (1889.-1963.) s umjetnikovim slikama, crtežima, terakotama i dokumentima. Iz predgrađa ispred Kopnenih vrata vodi put u park Hober do tvrđave sv. Vlaha, koju su 1813. podignuli Englezi (Fort Wellington), na brežuljku koji dominira pod gradom. U predgrađu Biline je klasicistička osmerostrana crkva sv. Justina.