| |
 Korčula
Grad i luka na sjeveroistočnoj
obali istoimenog otoka, na poluotočiću koji je uskom prevlakom spojen
s otokom; 3232 stan. Okolno obalno područje je pod borovom šumom.
Istočno od luke je mala skupina otočića. Klima je blaga; srednja
temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u srpnju 26,9 °C; otok je
poznat po velikoj insolaciji. Gospodarska je osnova poljodjelstvo,
vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada, ribarstvo,
brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam. Regionalnom
prometnicom povezana sa svim naseljima na otoku. Luka se sastoji
od zapadnoga i istočnoga lučkog dijela. Marina Korčula nalazi se
u uvali na istočnoj strani grada. Trajektom je povezana s kopnom
(Korčula-Orebić).
Od pristana uz otvorenu ložu iz 1584. vodi neobarokno
stubište (1907.) u stari dio grada. Usred trga je katedrala sv.
Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su samo apside
triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u
prijelaznom stilu iz gotike u renesansu. Među prvim graditeljima
je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri gradnji su sudjelovali
Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća Marko Andrijić
(lanterna zvonika). God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović uz
sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv.
Trojstvo u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su
korska sjedala (Vicko Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom
s figurama Navještenja (klesao 1486.-90. Marko Andrijić), oltarna
slika Sv. Marko sa sv. Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo
Jacopa Tintoretta iz 1550.), reljef s prikazom jaganjca iz XIII.
st. kao i slika Navještenje (s obilježjima Tintorettova načina).
U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe od Karmela, sve su tri
slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih svetačkih likova
na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić (oko
1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je krstionica;
u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietŕ (Ivan
Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je
brodu crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja
protiv Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana
s Badije.
Nasuprot katedrali je napuštena palača Arneri,
građena u stilu kićene gotike, s lijepim renesansnim dvorištem.
Do nje je renesansna palača Gabrielis (XVI. st.) u kojoj je 1957.
otvoren Gradski muzej s eksponatima vezanim uz korčulansku brodogradnju,
brodarstvo i kameno klesarstvo s galerijom korčulanskih umjetnika.
Uz katedralu bivša je biskupska palača (Korčula je sjedište biskupije
1300.-1828.), građena u prijelaznom stilu iz renesanse u barok (XVII.
st.), s bogatom Opatskom riznicom, osnovanom 1954., liturgijsko
posuđe i ruho (poliptih Blaža Jurjeva Trogiranina iz 1431.). Na
malom trgu stoji gradska vijećnica (prizemlje s arkadama iz 1525.,
kat dograđen 1866.), na koju se naslanja kapela Gospe od Ploča,
podignuta 1531. na spomen bitke Aragonaca i Venecijanaca pred Korčulom
1483. U njoj su slika Majke Božje sa zlatnim pokrovom iz 1722. i
dva venecijanska topa. Kula Mali revelin dobila je svoj sadašnji
oblik 1499. Pred vijećnicom je stup, postavljen 1569., a nasuprot
njoj crkva sv. Mihovila (spomen od 1408.; obnova 1615.) s renesansnom
propovjedaonicom; slika na baroknu mramornom oltaru djelo je Domenica
Maggiota.
Iz starog dijela grada Korčule vode Kopnena vrata
(1650.) kroz Revelin, monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.)
do mosta. Odavde počinje put po nekadašnjem gradskom zidu. Idući
tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s početka XV. st., obnovljena)
koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713. Tripo Kokolja), poliptih
Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina (1438.-39.) i ciborij
(XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ Raphaela Donnera.
Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika domaće
škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.).
Na sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj
obali, uz rub pristana, kula Barbarigo.
Zapadni obalni put uz dražicu vodi do dominikanskoga
samostana s dvobrodnom crkvom sv. Nikole; stariji brod, završen
oko 1505. a dograđeni 1665. U desnom je brodu oltarna pala Mučenje
sv. Petra mučenika (stara kopija Tizianove slike), a u novom brodu
barokni oltar sv. Nikole (1629.). Samostan posjeduje zbirku umjetnina.
U blizini, na rtu Sveti Nikola, smješten je 1968. u malenu ljetnikovcu
Memorijalni muzej Maksimilijana Vanke (1889.-1963.) s umjetnikovim
slikama, crtežima, terakotama i dokumentima. Iz predgrađa ispred
Kopnenih vrata vodi put u park Hober do tvrđave sv. Vlaha, koju
su 1813. podignuli Englezi (Fort Wellington), na brežuljku koji
dominira pod gradom. U predgrađu Biline je klasicistička osmerostrana
crkva sv. Justina.
|
|
