| |
 Mljet
Otok u južnodalmatinskom
arhipelagu južno od poluotoka Pelješca, od kojega ga dijeli Mljetski
kanal; 100,4 km2; 1237 stan. U reljefu se ističu nizovi vapnenačkih
uzvišenja i brojne krške udoline, polja (Polačno, Ivanovo, Blatsko,
Kneže polje). Južno od najvišega grebena (Veli Grad, 514 m) zona
polja je najprostranija (Babino polje). Na krajnjem sjeverozapadnom
dijelu otoka je potopljena udolina Mljetskog jezera: Malog i Velikog.
Malo je jezero (24 ha, najveća dubina 29,5 m) kanalom, dugim oko
30 m, povezano s Velikim jezerom. Veliko jezero (145 ha, najveća
dubina 46 m) spojeno je s otvorenim morem plitkim, 30 m dugim kanalom
Soline. Kroz oba kanala teče snažna morska struja, koja zbog plime
i oseke svakih šest sati mijenja smjer. Promjena smjera morske struje
u srednjem je vijeku korištena za pokretanje mlinova. U unutrašnjosti
otoka su još četiri male potopljene krške udoline, koje otočani
zovu blatine, odnosno slatine (lovišta jegulja). Veće su uvale:
Pomena, Polače, Tatinica, Sobra, Luka Prožura, Okuklje, Saplunara;
uz obalu su brojni otočići.
Klima je sredozemna; prosječna temperatura zraka tijekom siječnja
8,7 °C, a u srpnju 24 °C; prosječna godišnja količina oborina 1000-1500
mm; tijekom godine 2580 sunčanih sati. Šume zapremaju 72% ukupne
površine otoka; lijepe borove šume najbolje su sačuvane na njegovoj
sjeverozapadnoj strani. Glavna naselja (Babino Polje, Prožura, Maranovići,
Korita, Blato, Ropa, Goveđari) leže u unutrašnjosti, uz obrađena
polja; kao luke služe im najbliže uvale na sjevernoj obali. Gospodarska
je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, vinarstvo, maslinarstvo,
uzgoj ljekovitog bilja, ribarstvo i turizam. Cijelim otokom prolazi
regionalna prometnica. Trajektnim je linijama otok povezan s Pelješcem
i Dubrovnikom.
Na vrhu Mali Gradac (blizu Babinih Kuća) ima ostataka ilirskog
utvrđenja. U rimsko doba otok se spominje pod imenom Melite. Iz
tog doba ima nalaza na cijelom otoku - Pomena, Žare, Pinjevica.
S prijelaza u rani srednji vijek su ruševine palača i starokršćanske
bazilike u Polačama. Oko 536.-537. otok je ušao u sklop Istočnorimskog
Carstva. Kasnije je došao u vlast Neretljana, a nakon toga Zahumlja.
Iz tog razdoblja su predromaničke crkvice sv. Pankracija, sv. Andrije
i sv. Mihovila u Babinu Polju. Veliki župan zahumski Desa poklanja
1151. cijeli otok benediktincima (iz opatije Pulsano na Monte Garganu
u Apuliji), koji na otočiću u Velikom jezeru podižu svoju opatiju
i crkvu. Bosanski ban Stjepan poklanja Mljet 1333. Dubrovačkoj Republici;
od tog vremena otokom upravlja knez koji rezidira u Babinu Polju.
God. 1345. Mljet dobiva svoj statut. U razdoblju gotike sagrađeno
je na otoku nekoliko crkava (župna crkva u Babinu Polju, Sv. Trojica
u Prožuri, Sv. Vid u Koritima - sve iz XV. st.), a s prijelaza iz
gotike u rnesansu su ruševine crkve sv. Marije od Brda (iznad Maranovića).
Profana arhitektura zastupljena je s nekoliko karakterističnih zgrada
(renesansni dvor mljetskoga kneza u Babinu Polju, nekoliko baroknih
kuća iz XVII.-XVIII. st. u Koritima).
Nacionalni park Mljet (od 1960.), nalazi se na sjeverozapadnom
dijelu otoka; 54 km2. Obuhvaća Malo i Veliko jezero i Soline. Međusobno
i s otvorenim morem povezani su uskim i plitkim, umjetno produbljenim
prolazima. U parku se nalazi velik broj biljnih zajednica: alepski
bor (Pinus halepensis), česvina (Quercus ilex) s gustom makijom.
Osobita svojstva imaju Veliko i Malo jezero te Soline, od kojih
je Malo jezero izloženo prirodnom procesu eutrofizacije, stoga u
donjim slojevima nema kisika. U šumama živi mungos; južna obala
parka stanište je morske medvjedice. U južnom zatonu Velikoga jezera
je otočić dug oko 200, širok oko 120 m, na kojemu su benediktinci
u XII. st. sagradili samostan s crkvom sv. Marije. Crkva sv. Marije
ima karakteristike romanike. Predvorje s visokim reljefima (svetački
likovi) građeno je vjerojatno na prijelazu XII./XIII. st. Ispred
njega renesansni je portik s grbom Gundulića iz XVI./XVII. st. Iz
tog je vremena obrambena kula četverokutna tlocrta. Na sjeveroistočnoj
je strani crkve romanički zvonik. U vrijeme baroka crkvi su prigrađene
dvije bočne kapele s oltarima. Stara samostanska zgrada s klaustrom
i prostranim podrumom na strani pristana uklopljena je u XVI. st.
u renesansnu dvokatnu građevinu s pročelnom terasom dugom 30 m.
U to vrijeme samostanski je kompleks utvrđen (obrambeni zidovi i
kule u južnom uglu). Samostan je 1869. sekulariziran i napušten;
u njemu je do 1941. bila uprava šuma otoka Mljeta; 1959.-60. preuređen
u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju,
a samostanu se traži namjena. Crkveni god je Velika Gospa (15. kolovoza).
U mljetskom samostanu boravili su kao redovnici poznati dubrovački
pisci Mavro Vetranović (1482.-1576.), Mavro Orbini (umro 1614.),
Ignjat Đurđević (1675.-1737.), koji boravak na Mljetu opisuje u
spjevu Suze Marunkove.
Mljet sa svojim nacionalnim parkom - prirodnim fenomenom zaštićenim
najvišim oblikom zaštite poradi svoje pejsažne, vegetacijske, geološke
i kulturno-povijesne vrijednosti - jedan je od najatraktivnijih
otočnih krajolika. Poznat po posebnosti životinjskog svijeta - jelen
lopatar, divlje svinje te osobito po fenomenu mungosa donesenih
1910. radi istrebljenja zmija otrovnica - otok kao da je uvijek
živio u legendi poput onih o boravku na otoku apostola Pavla ili
cara Augusta. Danas svojim smještajnim kapacitetima (pansioni, apartmani),
ponudom domaće hrane i specijaliteta (ribe, jastozi, sir, vino),
gustom mrežom izletničkih staza, uz tradicijski melos i slikovite
nošnje, boravak u Nacionalnom parku Mljet pripada izričaju »san
snova«. Luke Polača i Pomena tradicionalna su nautička odredišta.
Preporučujemo:
Apartmani
"Mirjana" - otok Mljet, Luka Prožura
Apartmani
Soline - Mljet, Govedari, otok Mljet
|
|
