| |
 Šolta
Otok u srednjodalmatinskom arhipelagu zapadno od
otoka Brača; od kopna ga dijeli Splitski kanal, od drveničke otočne
skupine Šoltanski kanal, a od Brača ga dijele Splitska vrata; 58,9
km2 (dug 19 km, širok do 5 km); 1448 stan.; najviši vrh Vela straža
(237 m). U unutrašnjosti zapadnog dijela prostire se široko krško
polje, koje je pod raznim kulturama. Klima je sredozemna; prosječna
temperatura zraka tijekom siječnja 7,8 °C, a u srpnju 25,3 °C. Na
sjeveroistočnoj obali, obrasloj gustim grmljem i izloženoj sjevernim
vjetrovima (posebice buri), nalaze se najprostranije uvale Rogač
i Nečujam. Uvale zapadne obale zaštićene su malom skupinom otočića
i hridi; uvala Maslinica, izložena samo sjeverozapadnim vjetrovima,
pogodno je sidrište i sklonište za manje jahte. Veća naselja (Grohote,
Gornje Selo, Srednje Selo, Donje Selo) leže u unutrašnjosti otoka.
Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo,
voćarstvo, ribarstvo i turizam. Uzduž otoka prolazi regionalna prometnica;
trajektna pristaništa u uvalama Rogač, Nečujam, Stomorska.
Otok prvi put spominje Pseudoskilaks (¨IV. st.) pod imenom Olyntha.
Rimljani ga nazivaju Solenta, a u splitskom statutu (XIV. st.) naziva
se Solta. Na otoku ima tragova naselja iz pretpovijesnog doba (utvrda
Gradac) i iz rimskog doba (Rogač, Grohote, Nečujam). Kad su Slaveni
i Avari početkom VII. st. razorili Salonu, dio solinskih stanovnika
prebjegao je na Šoltu. U srednjem vijeku otok su više puta napadali
Omišani (1240.) i Venecijanci (1387. i 1418.). Srednjovjekovnih
spomenika ima na lokalitetu Sveti Mihovil u grohotskom polju, u
Donjem Selu, Nečujmu i Stomorici iznad Stomorske (benediktinski
samostan). Poslije pada Klisa (1537.) otok naseljavaju bjegunci
s kopna.
|
|
